Javio se Maca iz Saraj'va

Zlaja,

prije nesto dana vratio sam se iz Sarajeva,…iz Kafane San,…

Puno pozdrava iz Australije,

Maca

 

Da li je moguce da sam bio gore, u prije!?

Doista, pustim ‘nako vodu nizase da toci i spira, al’ dusu ne perem otkako sam se vratio ovamo dole, u sada.

Jer se osjecam kao da me neko umocio u mlijeko maslacka, u pekmez bestiljni, u dobro doba, u sne odsanjane, u zivot mi bivsi.

Pa, pokusavam sto duze zadrzati na sebi jutarnju svjezinu sto me ovlazi i kapi kise sto me natopise.

Ono sto oci upise, pluca udahnuse, ono sto mirise, neda da se dise, e,.. to se tesko, jako tesko i pere i brise.

Usule kise.

Zahladilo dobro.

Kisobran mali, sareni, zenski.

Malo protresoh, sklopih da ne kapa.

Lijevo rame i pola ruke lijeve mi mokri.

Propustila cipela mi lijeva.

Otvorih vrata fen kare salona.

Zamirisa Pitralon, kolonjska i Nivea krema.

Otopi me bricin osmjeh.

Ja bih,…sjedi,.. kaze.

Zavrce mi kragnu.

Prekrio me sa svih strana i ususko.

Da dlake ne lete.

Pricamo se ogledalom.

Kako cemo, pita umjetnicki.

Odradi,…odsjeci, operi, osusi,…i oduzi…

Sve mi prija.

Sve mi godi.

Masina sto zuji, makaze sto sikcu, britva kako klizi,…voda topla, top'o vazduh, mekan peskir, laka ruka,..a, najvise prica.

Prica moga brice.

Kad zavrsi.

Pa se dignem sa stolice.

A, on, odvrce kragnu.

I dok puse cetka vrat i lice.

Hvala.

Vozdra.

Dodji opet.

Hocu, docu…. docu,…

Vani kisi, a kisobran otvoriti necu.

Pa lagano, dok me mokre noge nose.

Zadovoljno rukom predjem po glavi bez kose.

Koje nema.

Ni prije.

Ni poslije.

Iznad moga grada lebdi nada.

I prije.

I sada.

Dragan Macanovic Maca