Željeznička pjesma

Nakon objavljenog priloga Dan željezničara Maca mi je poslao ovaj meil:

“Dragi Zlaja,

Oprosti mi sto ponovo ulazim, znam ja da me ima puno u kafani (sta cu, stanujem blizu..u istoj ulici).. A, nazalost, malo je raje unutra, pa kada god zakoracim, tamo nadjem samo tebe za sankom i Grofa za stolom do prozora…. Ista raja, isto pice, ista muzika, ista meza,…meni lijepo, a nekome moze da smeta…pa nece da udje zbog toga…
Vjerovatno zato nije prosla, meni draga, Zeljeznicka pjesma sto sam ti poslao….razumijem,…mozda ceka malo svjetla na kraju tunela, pa ce jednog dana…a, ja, stari, nemirni kafanski laufer,…ne mogu da se strpim, sanjam raju u kafani SAN….Sjedicu jedno vrijeme u basti..ulaziti necu..
Puno pozdrava,
Maca”

Moj odgovor je bio:

“Dragi moj Maca, koji sam ja blento. Ma propuho sam skroz naskroz. Ja jednostavno nisam zarolao dobijeni meil misleći da je ono na početku sve. Tako ne vidjeh Željezničku pjesmu. Uh, sad bih se ubio od muke. A ja željovac od glave do pete, otac mi bio željezničar i počeo raditi s crvenom kapom na Alipašinu, pa 6. april 41. dočekao u Podlugovima. U penziju otišao s mjesta konstruktora reda vožnje u željezničkoj direkciji u Sarajevu.
Pjesma ti je odlična, nemam riječi. Kako sam se ovako zajeba. Valjda sam žurio da objavim još za dana (meil sam dobio u 13 sati). Ali nejse, nikad nije kasno. Moram je objavit samo da skontam motiv i ambalažu.”

I evo, skonto sam.
Motiv: Moram Macu maknut iz bašte, još je hladno mog'o bi se prehladit pa bi’ tako dobru mušteriju izgubio.
Ambalaža: Vidljivo iz priloženog.

Željeznička 1 značka+podnaslovŽeljeznička 2Željeznička 3 slikaDivna pjesma, divna je i ovako alegorična ali i bez dvoznačnosti. Kako je ko želi doživjeti. Mene je u svakom slučaju podsjetila na jedan događaj o kojem nisam nikad pisao pa ću sada tu malu priču dodati uz Macinu pjesmu. Mislim da se uklapa.

OTPRAVNIK VOZOVA

crvena kapa1Prije petnaestak godina zamolio me sin da ga odvezem na željezničku stanicu i usput da pokupim još dvojcu iz benda. To skupljnje se malo odužilo pa se vrijeme polaska vlaka za Zagreb opasno približilo. Vozio sam brzo koliko sam znao i smio i uletio pravo na peron. U Splitu postoji taj kolni pristup između dviju staničnih zgrada direktno na prvi peron. Momci poiskakaše iz auta kao i ja. Vidim voz na trećem peronu, otpravnik digao ruku s tablicom, pogledava još jednom lijevo desno prije nego pištaljkom da znak za polazak. U tom trenutku ja povičem iz sveg glasa: „O-T-P-R-A-V-N-I-Č-EEE“. Čovjek se okrenu i vidi onu trojcu kako panično preskaću kolosjeke, spusti ruku i sačeka da se ovi ukrcaju u najbliži vagon kao i ona trojca koja dođoše ranije i koja izgubiše svaku nadu da će ovim vlakom otputovati u Zagreb. Utrpaše se oni tako zajedno sa instrumentima i ostalom prtljagom. Crvenokapi ponovo diže ruku i voz krenu. Krenem i ja polako do otpravnika i kažem: „Hvala vam, puno vam hvala“. Na licu mu se pojavi blagi osmjeh, a meni se na trenutak učini kao da vidim svoga oca s tom istom crvenom kapom. Otpravnik se uputi ka svom uredu, a vlak nestade u onom tunelu koji je nastao ukopom pruge koja je nekada išla posred Splita.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Zabilježite trajni link.

1 odgovor na Željeznička pjesma

  1. sasko kaže:

    I Maca i Zlaja prava zeljeznicka raja.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

w

Povezivanje na %s