HI people,
Dugo sam namjeravo da nešto napišem na temu
koja nas sve prati u životu.
S jedne strane, kompjuter, nova tehnika,
s druge strane prošlost, sudbina.
U onom sarajevskom ratu, Meho Karalić
(dok smo na ulici, dijelili štrucu hljeba) volio je da citira
Winston Cherchill-a; „Never be the same again!“.
Bile su to aluzije na poslijeratne prilike i promjene.
Danas ne bih želio biti u koži mlade generacije.
Niko više ne zna šta nosi dan, a šta nosi noć?
„Roneći“ po internetu, naletim na nešto slično (text i crteze),
malo sam sve to „nostrificirao“…
Pogledajte na:
ciao-bao! Z
Advertisements
ZlajaSaHavaja
